Moj nogometni CV u tri ključne točke

Na današnji dan, prije 60 godina, Al Bundy postigao je 4 Touchdowna u jednoj utakmici za Polk High School i tako im osigurao naslov prvaka.

Sve ostalo je, rekao bi narod, povijest…

Slično kako on time redovito gnjavi svoju obitelj, tako i ja svojim najdražima ne propuštam povremeno predočiti svoj nogometni CV u tri ključne točke: 1. Niki Kranjčaru gurnuo kroz noge na školskom igralištu Oš Jordanovac te još jednom kasnije ispod njegova prozora na platou Dobrog Dola, onom malom travnatom parčetu zemlje s dvije savrseno posađene breze koje su nam često znale služiti kao stative. 2. S Prosinečkim odigrao sam dupli pas ispod južne tribine Dinamova stadiona. Ja sam imao loptu jer sam čekao da završe s treningom kako bih išao pucati na ‘pravi’ gol, da vidim kako je uopće moguće da netko promaši penal na toliki gol, nešto što me cijeli život muči, a Veliki Žuti je odlazeći s treninga rekao da mu dodam. Poslao sam mu laganu rolicu koju je on htio potkopati da mu se digne, ali – pazite molim vas ovo – nije uspio (!), udario ju je slučajno špicom pa se lopta vratila meni. Kako bi izbjegao sramotu, našalio se i brzo rekao: dupli pas! Vjerojatno je on to već zaboravio, ali meni je to vrhunac nogometne karijere. Tri: Neposredno nakon SP u Rusiji, u onom prolazu ispod novih zgrada na Europskom trgu, tamo gdje je onaj neki kafić i izlaz iz garaže, vidio Luku Modrića kako razgovara na mobitel. Iz daleka sam mu pokazao uzdignuti palac, a on je – ostavljajući na sekundu telefon i prekidajući razgovor koji je, što ja znam, mogao voditi i s C. Ronaldom – podigao ruku u znak pozdrava.

Da sam kojim slučajem ranije upoznao Ćiru Blaževića, s ovakvim CV-om već bih, nema nikakve sumnje, zaigrao za reprezentaciju…

Time, evo, ja svakodnevno gnjavim svoju mikro zajednicu koja se zapravo ni ne razlikuje previše od one ljupke za koju skrbi Al Bundy.

Pogotovo po pitanju oduševljenja koje iskazuju svaki puta kada otvorim ovu temu.