Nogomet nakon COVIDA-19

(Objavljeno 28.3.2020. u sportskom magazinu Večernjeg lista; Max. Rubrika: 3 para Mire Para)

Nogomet je i prije ove globalne pandemije koja je dovela do zaustavljanja svih natjecanja diljem planete, doživio mnoge promjene u usporedbi s onim što smo ranijih godina navikli gledati.

Umjesto novčića, bilo je, na primjer, utakmica na kojima su zbog sponzora prije početka bacali – pazite molim vas ovo – kreditnu karticu. Igrači bi birali između toga hoće li ona pasti na stranu gdje je naveden broj kartice ili, eto, onu drugu s kontrolnim brojem.

Golman iz MLS-a davao je nedavno intervju za vrijeme igranja utakmice, dok je lopta bila na protivničkoj polovici, a nagrada za najboljeg igrača u nekim ligama iznosi određen broj giga bajta Interneta. Chelsea je, nadalje, na stadionu umjesto navijačkih transparenata istaknuo displeje koji su prikazivali Twittove njihovih pratitelja na društvenim mrežama, a ono što je donedavno bio klupski šal – glavni dakle, rekvizit u rukama svakog navijača – to je posljednjih godina postao mobitel.

Gol se, uzgred kazano, još od pojave VAR-a nije proslavio kako treba!

O tome kako su nogometaši preplaćeni, te kako se za iznos od dvadesetiosam milijuna Eura, koliko je još krajem 90-ih iznosio transfer onog pravog Ronalda, najboljega u povijesti nogometa, više ne može kupiti ni oglasni prostor na Instagram profilu nekog katalonskog juniora – nema potrebe da trošim previše riječi.

Dovoljno je reći: fuj!

Ono, međutim, na što bi svakako vrijedilo potrošiti nekoliko riječi, pogotovo u ovo doba kada ne mogu ponuditi tri prognoze utakmica za naredni tjedan, a što je temeljna ideja ove kolumne, to je neupitna činjenica da će se nogomet, baš kao i ostatak svijeta, nakon ovog COVIDA s brojem 19 promijeniti do te mjere da će biti neprepoznatljiv.

Umjesto prognoza utakmica, ponuditi ću stoga u nastavku tri prognoze tih promjena, a prva će, čini mi se, biti upravo ova vezana za astronomske novčane iznose koji su posljednjih godina od prekrasnog sporta napravili jedan zbilja odvratan biznis.

Elem, već prilikom prvih najava odgađanja utakmica, vlasnik švicarskog Siona uručio je otkaz osmorici najplaćenijih nogometaša u klubu. Zbog pandemije koronavirusa, objasnio je, nije u mogućnosti isplaćivati im plaće za razdoblje u kojemu neće igrati, a time, jasno je svima osim Vladi RH, ni zarađivati.

Dinamo je nema par dana krenuo sa sličnim mjerama s malom razlikom da je prije otkaza ipak ponudio opciju smanjenja plaća, ali kako odaziv toj inicijativi nije bio baš onakav kakav su očekivali, Sionov scenariji biti će, bojim se, jedina opcija i u Maksimirskoj 128.

Koliko dugo će, međutim, Juventus plaćati Cristianovu samoizolaciju? Ili, što ja znam, Barcelona Messijevo uzgajanje brade? PSG ekstravagantni način života Icardijeve supruge? Čini se nemogućim i dalekim, baš kao što se i ovaj virus činio kada se pojavio u Kini, ali nisam baš siguran da će i ti klubovi predugo inzistirati na tome da igrače koji, eto, ne igraju, obijesno zatrpavaju lovom. Predstojeća gospodarska kriza, ali još više činjenica da se nogomet još dugo vremena neće igrati – nemoguće mi je, naime, zamisliti da će doći do brzog prelaska iz situacije u kojoj tri čovjeka ne smiju biti na istom mjestu u onu gdje ih je šezdeset tisuća – odrazit će se veoma brzo i na te trenutačne velikane.

Sponzori će ih ostaviti čim vide da nema tako skoro novih utakmica, izgubiti će zaradu od TV prava, ova generacija igrača će im ostariti, fizički oslabiti te zaboraviti igrati nogomet na razini na kojoj su to prije čini, a za sve nove naraštaje uvjeti potpisivanja ugovora biti će znatno drugačiji nego što su to očekivali kada su prvi put šutnuli nogometnu loptu.

Zatim će, to je moja prva prognoza za budućnost nogometa, po uzoru na ovog Švicarca doći do raspuštanja svih profesionalnih igrača, pa onda i klubova, a nogomet će se, nota bene, ponovno igrati samo amaterski.

Onako, s dušoma, ali, jebatga, bez paprike…

Kao i većina poznatih nam biznis modela tako će uslijed Korone neslavno propasti i ovaj, a Cristiana i Messija, te neke njihove nasljednike, umjesto na telki viđati ćete isključivo u redovima na birou za zapošljavanje…

Druga i treća prognoza izravan su rezultat te amaterizacije sporta, a odnose se na to da će predstojeće Europsko prvenstvo, ukoliko do njega zaista i dođe, biti daleko najgore u njegovoj povijesti, odnosno da će ga osvojiti reprezentacija San Marina koja je u takvim uvjetima funkcionirala i prije ove krize. Jedino kod njih, naime, ništa se neće promijeniti pa ni ne trebaju fazu privikavanja na nove okolnosti i pronalaska ljudi željnih toga da sasvim besplatno predstavljaju svoju državu na nekom međunarodnom loptačkog turniru.

Njihovi ribari, pekari i djelatnici s benzinskih crpki koji se nakon posla okupe kako bi malo igrali lopte, tvrdim to pod punom materijalnom i kaznenom odgovornosti, podići će taj pehar prvaka Europe mnogo ponosnije nego što su to proteklo prvenstvo učinili oni koji su isključivo za to plaćeni…

Nogomet je, međutim, tako dobra igra baš zato što je nepredvidiva, pa je, eto, moguće da do ovih kataklizmičkih prognoza ipak neće doći, ali s obzirom na sve ono čemu smo posljednjih godina u tom sportu imali priliku svjedočiti, a što sam na početku taksativno nabrojao, možda mu jedno ovakvo vraćanje na tvorničke postavke ne bi ni škodilo.

Kako nogometu, toj nekoć najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu, tako ni svima nama!