Jo Šimunić – najpristojniji čovjek u hotelu, ali i šire…

Tijekom produženog uskršnjeg vikenda u rovinjskom hotelu Park, shvatio sam jednu vrlo važnu i pomalo neočekivanu stvar: Jo Šimunić, također gost spomenutog hotela, najpristojniji je čovjek na svijetu! Toliko je fin i blag, pažljiv prema svojoj obitelji, ali i ostalim gostima da je prosto nevjerojatno da je isti taj čovjek onako pokosio Sulejmanija u Beogradu.

Pa ipak – dobro da jeste!

Čovjek ovdje otvara vrata kada vidi da idete s djetetom u kolicima, ustaje se i izmiče stolicu kada misli da vam smeta u prolasku, pozdravlja, prema konobarima je nevjerojatno ljubazan, skroman, milina mi je gledati ga.

O njegovom karakteru sam do sada čitao samo jedan tekst nekog novinara koji je tvrdio da mu je prijetio lomom lubanje i, s obzirom na to, ali i njegovu konstituciju te poziciju na terenu, zaključio sam da je zasigurno riječ o nekom agresivcu.

Da ne kažem, primitivcu…

Istina je, međutim, sasvim drugačija i baš imam snažnu potrebu da to napišem pa da i drugi, koji ga možda nikada nisu imali priliku doživjeti, ali su, eto, poput mene stvorili neku negativnu sliku o njemu, shvate da su potpuno u krivu. Ne sumnjam, naravno, da je tom novinaru fizički prijetio, ali ono u što sumnjam to su dobre namjere tog novinara pa možda i nije bilo baš toliko neopravdano, nerazumljivo i necivilizirano. Možda bih, palo mi je na pamet, i sam reagirao kao ovaj pristojni obiteljski čovjek koji je upravo meni i supruzi prepustio lift koji je zapravo on pozvao i dulje od nas čekao…

O njegovom pokliču na stadionu nakon utakmice s Islandom ne namjeravam previše lamentirati. Jasno da je to bila ogromna greška zbog koje je platio više nego što su to platili oni koji su te zločine činili, a čiji pozdrav je on sasvim neprimjereno koristio, ali to ima više veze s njegovim odgojem, porijeklom, krivo usmjerenim obrazovanjem i životnom sredinom u kojoj je odrastao, nego sa samim karakterom i time kakav je on čovjek.

Isto tako, neću previše ni o tome kakav je sportaš i nogometaš, jer to je svakome, tko se i najmanje razumije u tu najvažniju sporednu stvar na svijetu, sasvim jasno. Jo je vrhunski igrač s izvrsnom nogometnom karijerom, pravi vođa u ekipi, pouzdan obrambenjak, ali, iznenađujuće, i sjajan tehničar. Nema tog trenera koji Jo-a ne bi volio imati u svojoj svlačionici. Na svakom Football managera do sada, usput budi rečeno, jedna od prvih kupovina bio mi je upravo on… Bez obzira koji sam klub bio. Real Madrid ili Udinese Calcio, bilo je sasvim svejedno, Jo je imao ključnu ulogu u obrani! (Druga kupovina je uvijek bio Niko Kranjčar. Također sjajan tip!)

Treća stvar o kojoj neću, svima je poznata i o njoj zbilja neću ni najmanje, a isto bih preporučio i svima ostalima koji se njime bave jer je u slučajevima zabijanja nosa u takve teme, prijetnja fizičkim obračunom najmanje je što bi vam se trebalo dogoditi.

Ono, međutim, o čemu hoću, te što ću uvijek rado i često spominjati, to je činjenica da je čovjek, eto, zbilja na mjestu. Pravi ‘naš’ čovjek iz Njemačke ili Australije (u njegovom slučaju oboje), koji voli pomoći kada to može i, s kojim bi se dalo družiti i izvan ovog luksuznog okruženja prekrasnog hotela Park…