Za koga su navijale “Mućke”, i zašto baš za Kramarića?!

Britanska humoristična serija “Mućke”, autora Johna Sullivana, koja je prikazivana na BBC-u sedam sezona, između 1981. i 1991., a s posebnim božićnim specijalima sve do 2003., nakon relativno slabog starta postajala je sve popularnija, a danas se s punim pravom smatra jednom od najboljih uopće. Boljom čak i od “Stipe u gostima”…

Smještena je u zabačeni dio Londona, Peckham, a u glavnim ulogama nastupili su, kao što vjerojatno znate, David Jason kao ambiciozni preprodavač Derek “Delboy” Trotter, koji živi u općinskom stanu u neboderu, sa svojim mlađim bratom, Rodneyjem (Nicholas Lyndhurst) i njihovim vremešnim djedom (Lennard Pearce). Njihova majka Joan umrla je kad je Rodney bio dijete, a otac Reg ih je napustio ubrzo nakon smrti žene, učinivši tako Dela Rodneyjevim zamjenskim ocem i glavom obitelji. Njihovog vremešnog djeda kasnije je zamijenio Buster Merryfield kao njihov ujak Albert, a koji je, baš poput djeda, odmah postao miljenik publike.

Unatoč razlici u godinama, činjenici da su većina njihovih poslova mućke te da im se obično obiju o glavu, kao što je na primjer bio slučaj s onim crnim aktovkama za koje nisu znali šifru, braća su cijelo vrijeme složna, a i odlično se slažu prvo s djedom, potom i stricem Albertom.

Ono pak, oko čega se ne slažu, a što ću ja u ovom tekstu pokušati precizno ustanoviti, nogometni je klub za koji svako od njih navija. Pri tome treba znati da to nije, unatoč ustaljenom mišljenju, 1885.g. osnovani Millwall…

(Čitaj dalje, možda saznaš nešto više o svojim omiljenim likovima iz humorističnih serija, a o kojima si mislio da već sve znaš…)

Istina, taj 1885.g. u jugo-istočnom Londonu od strane radnika okolnih tvornica osnovani klub poprilično gadne reputacije – Millwall, koji uostalom i najveći broj svojih pristaša ima upravo iz Peckhama, nogometni je klub koji se najviše spominje u seriji pa je tako i djedova rečenica kako će Millwall osvojiti kup postala legendarna najkasnije 2004.g. kada su zaista zaigrali u finalu protiv Manchester Uniteda, ali slično poput obitelji Trotter, ni njima se nije posrećilo.

I dok su djed i Delov otac zbilja navijali za Millwall, on ih je zbog toga stalno ismijavao. Njegovom yuppiejevskom imidžu više je pristajao Chelsea od radničkog kluba iz četvrti koji mu je bio sinonim za nesposobnost i neuspjeh, ali nije čak ni za njih navijao, već sasvim neočekivano za Crystal Palace čiji je šal u djetinjstvu vrlo rado i često nosio. To je najbolje vidljivo u također Sullivenovoj seriji; “Rock & Chips”, koja je smještena u Peckham 60-ih godina i bavi se obitelji Trotter dok je Delboy još uvijek pubertetlija, a Rodney Charlton Trotter nije bio ni na vidiku. A upravo to njegovo srednje ime otkriva nogometni klub za koji je navijala njihova majka Joan, dok sam Rodney, koji se sramio tog imena, a očito i kluba, svoje simpatije spram Chelsea izražava u samo jednom nastavku kada u razgovoru s Mickeyem oduševljeno govori kako su nekoga nabili s tri prema nula…

Rezultatom koji bi danas itekako teško, s onim autobusom parkiranim ispred vlastitog gola, mogli postići.

Jedino za koga se ne može sa sigurnošću tvrditi za koga je navijao, a razlog za to leži u tome što ga je više zanimala britanska mornarica nego nogometna liga, te i zato što se naknadno pojavio u seriji je stric Albert. Pa, ipak, s velikom vjerojatnošću možemo zaključiti da je navijao za Leicester City jer – unatoč našem napadačkom asu Kramariću – taj klub čija je maskota lisica (podatak koji bi vam mogao dobro doći ako se nekada prijavite na “Potjeru”), tone, bezbeli, u drugu ligu poput svakog broda s kojim je legendarni stric stupio u kontakt…