POLUFINALE: Ja ću nastaviti podcjenjivati Belgiju, a Francuska će, eto, nastaviti pobjeđivati sve dok ne naiđe na Hrvatsku

Od početka prvenstva najavljujem dvije stvari u ovoj svojoj veoma točnoj i popularnoj rubrici za kvartovske kladioničare, a to je da će, pod jedan, Urugvaj daleko dogurati, vjerojatno do finala, te da će, pod dva, Belgija – ta najprecjenjenija reprezentacija na svijetu – podbaciti čim naiđe na prvog iole ozbiljnog protivnika.

Ovo drugo se, bezbeli, trebalo dogoditi čim su umjesto Japana i Paname zaigrali protiv Brazila, ali, jebatga, nije, više o tome nešto kasnije u tekstu, a ovo prvo mi je na poslijetku i drago da se nije dogodilo jer su se na ovom prvenstvu sve južnoameričke reprezentacije izuzev Brazila koji je, eto, po prirodi stvari iznad toga, pokazale kao izrazito nekorektne i prljave kada počnu gubiti. Kolumbija i Argentina ponajviše, ali kad im je zagustilo, eto, i Urugvaj je otkrio svoje pravo, podlo lice…

I, otkriti ću vam jednu tajnu, zubato je i izgleda kao Suarez, a tako se i ponaša.

Elem, Francuska reprezentacija ovo prvenstvo igra slično kao i ono od prije 20 godina kada su oni bili domaćini; ne pretjerano lijepo i učinkovito u grupnoj fazi natjecanja, a što samo natjecanje više odmiče – tako se oni popravljaju u igri te bi do finala mogli zasjati u punom sjaju.

Njihovog protivnika iz tadašnjeg finala, iz te mitske ’98., a koji je onda strašno podbacio, najvjerojatnije jer su im otrovali glavnog igrača Ronalda, očekivao sam ovaj put vidjeti u polufinalu protiv njih jer sam, eto, moja greška, smatrao da je Belgija precijenjena i da nema dobar kolektiv. U njihove pojedince nisam sumnjao, ali zbog lošeg kolektiva, priznajem, nisam vjerovao da imaju šanse za prolazak protiv Brazila. Smatrao sam uostalom i da Brazil ne igra ni približno tako dobro i atraktivno kao što bi to mogli, pa možda čak i na 60% svojih mogućnosti, ali kada god zatreba mogu se preko Neymara – koji je bio jedini preostali igrač na ovom prvenstvu koji je bio sposoban izvuči zeca iz šešira – mogu zabiti gol ili dva koji će im osigurati pobjedu. Čini se, međutim, da sam se zajebao…

Francuzi će tako u polufinalu morati pobijediti Belgiju umjesto očekivanog Brazila, ali s obzirom da svakim danom na Svjetskom prvenstvu sve više napreduju, to će im možda biti još i lakši zadatak. Ja, Miro Par, u svakom slučaju neću prestati podcjenjivati mrsku mi Belgiju, pa makar osvojili prvenstvo… (A, neće!)

Na početku prvenstva nisam, međutim, mislio ni da ću o Francuzima pisati kao najvjerojatnijim finalistima, a onda i mogućim osvajačima Svjetskog prvenstva. Ponajviše jer mi Deschamps ne ulijeva povjerenje kao izbornik, a onda jer mi njihov prvi napadač Giroud ne bi bio ni peta zamjena za, recimo, Mandžukića. Morao bi poput Kalinića napustiti reprezentaciju… A, ni Pogba, uzgred kazano, zbog svojih partija u Manchester Unitedu mi nije ulijevao pretjerano povjerenje.

Doduše, nakon utakmica protiv Argentine i Urugvaja, promijenio sam mišljenje o njima i moram priznati da su nevjerojatno moćni. Pogba dominira sredinom terena, a ono što Kylian Mbappe prema naprijed čini, te što će činiti narednih desetak godina, jednostavno je čarobno. U mnogo stvari podsjeća na Ronalda, onog jedinog i pravog, najboljeg ikada, samo se nadam da neće poput njega u finalu biti otrovan. (Osim, naravno, ako budu igrali protiv Hrvatske. Tada očekujem da će podbaciti, ali ne zbog otrova već zbog fantastičnog Dejana Lovrena).

Ta utakmica u finalu bi, uzgred kazano, mogla biti savršena prilika da im se osvetimo za sve ono što nam je Thuram učinio ’98., a od čega se evo sve do sada nismo oporavili.