Peti dan: Najveći dan u povijesti Panamske nogometne reprezentacije završiti će porazom. Neće ih ni fantomski gol spasiti…

Najveći uspjeh reprezentacije Paname je upravo ovo – sudjelovanje na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

Uslijed jednog fantomskog pogotka koji im je priznat u utakmici protiv Kostarike, te iznenađujućeg poraza njihova izravnog konkurenta u južnoameričkim kvalifikacijama, SAD-a, oni su se, evo, po prvi put u svojoj povijesti našli na Svjetskom prvenstvu, a SAD – prvi put nakon nakon jako dugo vremena – nažalost nije.

Panama je u toj za njih povijesnoj utakmici slavila pred svojim navijačima protiv Kostarike s 2:1, ali na poprilično neregularan način. Gosti su poveli u 36. minuti prvog dijela preko Venegasa, a rezultat se nije mijenjao do 53. minute. Tada je nastala gužva pred gol-crtom Kostarike, nakon čega je lopta završila u korneru. Međutim, umjesto na korner – sudac je pokazao na centar!

Priznao je nepostojući pogodak Gabrielu Torresu, koji je gurnuo loptu prema golu, ali ona tamo nikada nije stigla. Zapela je na vratnici. Nije prešla crtu, možda čak nije ni dirala crtu, ali je glavni sudac vidio, eto, čisti pogodak. Čak ni Panamci nisu mogli vjerovati da je pogodak priznat pa isprva nisu ni slavili…

Međutim, ako na ovoj utakmici protiv Belgije ne bude barem nekoliko takvih fantomskih golova, Panama – koja je najstarija reprezentacija na prvenstvu s prosjekom godina od 29.5 – doživjeti će vjerojatno svoj prvi poraz na nekom Svjetskom prvenstvu.

Na njihovu žalost, zasigurno ne i posljednji.

Preostale dvije utakmice zakazane za danas su one između Švedske i Južne Koreje te Tunisa i Engleske. Pobjednik se u obje utakmice više-manje nameće sam od sebe. Šveđani su i bez Ibrahimovića sposobni pobijediti Južnu Koreju koja bez onako intenzivne sudačke pomoći kao što su je imali 2010. g. kada su oni bili domaćini, pa zato i polufinalisti, zasigurno ne može daleko dogurati, a uslijed toga da se u grupnoj fazi natjecanja pobjednik ne odlučuje na penale – Engleska ima velike šanse za prolazak iste. Njihov put prema šesnaestini finala započeti će upravo danas protiv Tunisa, a Harry Kane – jedan od napadača koji je trenutno u najboljoj formi i jedan od glavnih favorita za osvajanje Zlatne kopačke za najboljeg strijelca – danas bi mogao steći znatnu prednost nad svojom golgeterskom konkurencijom iz ostalih reprezentacija.

Osim Kanea, Engleska ima još nekoliko vrhunskih igrača među kojima bi svakako trebalo posebno izdvojiti Delle Alia, Rashforda i mog omiljenog, u reprezentaciji prečesto zapostavljenog Jamie Vardyja, ali kako i dalje nemaju sreće s golmanom, izbornikom, a svakako neće imati ni na penalima do kojih će prije ili kasnije, jebatga, zasigurno doći – neće nažalost odigrati dovoljno utakmica na prvenstvu ni kako bi taj Kane postao prvi strijelac prvenstva. A, on je, uzgred kazano, njihova jedina šansa da barem nešto osvoje nakon one legendarne, ali već poprilično zaboravljene ’66.

Od tada se njihovi uspjesi na svjetskim prvenstvima ne razlikuju previše od onih ranije spomenute Paname kojoj je ovo prvo prvenstvo na kojemu sudjeluje.