ČETVRTFINALE: Od Hrvata mnogi mogu učiti, a danas ćemo im pokazati i kako se pobjeđuje domaćin prvenstva

Španjolska reprezentacija je doživjela ozbiljnu promjenu na klupi pet minuta prije početka Svjetskog prvenstva i jednu minutu nakon objave da je njihov sada već bivši izbornik, ne mogu mu se trenutno sjetiti imena, novi trener Real Madrida. Na njegovo mjesto zasjeo je legendarni Fernando Hierro i, evo, po nekoj inerciji došao do osmine finala gdje je protiv ne pretjerano dobre Rusije na naplatu došla ta ishitrena odluka i poprilično konfuzna situacija u njihovom taboru.

To što im se prije prvenstva dogodilo, uzgred kazano, ni Igor Štimac i Ćiro Blažević nisu tako loše i amaterski izveli kada je Ćiro postavljen za trenera Hajduka, a mogli su jer je riječ o lošoj i amaterskoj ligi. Bilo je, da vas podsjetim, zadnje kolo onog prvenstva Hrvatske kada je Baka Slišković s Hajdukom imao nevjerojatno dobre rezultate i četiri kola prije kraja sve je vodilo prema tome da će osvojiti prvenstvo. Shvatio je to i tadašnji sportski direktor Hajduka, popularni Štico, te najurio Baku, instalirao sebe na klupu i izgubio naredne tri utakmice. U zadnjem kolu susretao se s Varteksom u Varaždinu i morao je pobijediti kako bi ipak uzeo naslov prvaka koji mu je opasno izmicao, te iako nije znao složiti taktiku za tu utakmicu, niti je imao ideju kako pripremiti momčad da bi pobijedila, znao je Ćiru Blaževića koji je tada vodio Varteks (Dalić mu je bio pomoćnik). Hajduk je, ne moram ni posebno isticati, pobijedio 5:0, Štimac je uzeo to prvenstvo, a odmah nakon utakmice – u onim improviziranim studijima, limenim kućicama koje su se prije nalazile odmah pokraj terena na svim našim stadionima i gdje bi poslije utakmice igrači i treneri davali izjave – obznanio je cijeloj naciji da će od sljedeće sezone Ćiro preuzeti klupu Hajduka.

‘Evo, sada to možemo i reći…’, započeo je Štimac tu obznanu, ni ne shvačajući da je zapravo time priznao da su se to već ranije dogovorili.

Nešto slično je, eto, i predsjednik Real Madrida trebao učiniti, a ne ovako neprofesionalno ugroziti atmosferu u reprezentaciji i dotadašnji rad u kvalifikacijama i pripremama, te zbog toga na koncu i ispasti u osmini finala. Imaju dakle, Španjolci puno toga da uče od Hrvata, a danas ćemo im – tvrdim to pod punom kaznenom odgovornosti – pokazati i kako se pobjeđuju Rusi.

Uvjeren sam, naime, da ćemo danas odigrati našu najbolju utakmicu na prvenstvu, Rebiću ćemo dopustiti da se više upušta u dribling, Perišiću manje, a naći ćemo valjda i nekog drugoga da umjesto Pivarića izvede jedanaesterac…

U drugoj današnoj utakmicu susreću se Švedska i Engleska. Obje reprezentacije su imale teške susrete u osmini finala, Šveđani protiv Švicaraca, a Englezi protiv Kolumbijaca. Ova druga utakmica, međutim, ova Engleska, teško da se uopće može nazvati nogometnom utakmicom. To je bila tučnjava i prljava igra od prve do posljednje minute. Kolumbijci su igrali toliko nekorektno i bezobrazno da je to bilo ružno za gledati, a ne mogu ni zamisliti kako je bilo za igrati. Unatoč tome, Englezi su odigrali odličnu utakmicu i zahvaljujući ubojitom Harryju Kaneu, glavnom kandidatu za Zlatnu loptu, ali i nećemu nevjerojatnom – penalima(!) – promijenili su svoju povijest koja je bila obilježena ispadanju na toj lutriji i, na kraju su, evo, zasluženo slavili.

Protiv Šveđana će danas sve to, jasno, biti mnogo korektnije jer je riječ o kulturnom skandinavskom narodu, ali nipošto im neće biti lakše. Švedska je, naime, sigurno ste primijetili – mnogo bolja bez Ibrahimovića, nego što je to bila s njim.

Ova utakmica je prije svega od iznimnog značaja za Hrvatsku jer ćemo protiv pobjednika ovog susreta, nakon što nabijemo Rusiju, igrati u polufinalu. Osobno ne znam što bi nam bilo bolje jer bi protiv Šveđana vjerojatno odigrali utakmicu kao protiv Danske, a što uopće nije dobro, dok protiv Engleza nikada nije ugodno igrati. Pogotovo ne kada su ovako nabrijani na finale kao što su to na ovom prvenstvu jer napokon vide svoju šansu da nakon one, sada već mitske ’66.godine, nogomet vrate kući.