2. dan: Niti Mo Salah, egipatski Bog nogometa, neće biti dovoljan za pobjedu protiv najstarijeg i najmanjeg osvajača Svjetskog prvenstva u povijesti

Drugi dan Svjetskog prvenstva u Rusiji donosi nam barem dvije dobre utakmice. Prva započinje u 14 sati, a susreću se Egipat, koji je prvi put nakon 28 godina ponovno na Svjetskom prvenstvu, i prvi osvajač istoga u povijesti, koji ga zapravo rijetko kada i propušta: Urugvaj.

Drevna civilizacija iz doline Nila koja nam je kroz povijest podarila mnoštvo mitoloških bića, izmeđuostalog više božanstava, svijetu je nedavno predstavila još jednog Boga; onog nogometa!

Mo Salah je, bez ikakve sumnje, egipatski Bog nogometa, i to najkasnije otkako ih je pogotkom u zadnjoj minuti odlučujuće utakmice protiv Konga odveo na ovo Svjetsko prvenstvo. U toj pobjedi od 2:1 postigao je, naravno, oba pogotka, a ovaj drugi – ključni gol koji ih je plasirao na prvenstvo – bio je iz jedenaesterca u posljednjoj minuti igri.

Urugvaj s druge strane, dva puta je osvajao svjetsko prvenstvo, a njihov uspjeh povećava činjenica da je Urugvaj jedina država na svijetu koja je osvojila Svjetsko nogometno prvenstvo a da ima manje od 4 milijuna stanovnika i, po tome je, nota bene, daleko najmanja nacija koja je to učinila. Druga najmanja nacija koja je osvojila prvenstvo – usporedbe radi – je Argentina s preko 40 milijuna stanovnika.

Dvojica od tih četiri milijuna, na žalost egipatske nogometne reprezentacije, su i prevarantski Luis Suarez te ubojiti Edison Cavani, a to će, uvjeren sam, biti sasvim dovoljno za pobjedu Urugvaja.

Prije utakmice između Portugala i Španjolske u večernjim satima, a koja je na papiru svakako najatraktivnija utakmica dosadašnjeg dijela prvenstva, susresti će se i možda dvije najmanje atraktivne reprezentacije: Maroko i Iran. Ispričavam se što to uopće moram i spomenuti. Prognoza za ovu utakmicu je da je nitko normalan neće gledati, a o mnogo vjerojatnijoj marokanskoj ili, eto, teško izvedivoj iranskoj pobjedi (koga briga?!), biti ćemo tek naknadno informirani i odmah ćemo zaboraviti što smo saznali jer nam ta informacija ništa ne znači. Sva pažnja, naime, biti će preusmjerena na dvoboj vječnih rivala s Pirinejskog poluotoka…

Elem, Portugal kao aktualni Europski prvak i Španjolska koja je vječito favorit za osvajanje svakog prvenstva, odigrati će danas utakmicu koja bi po igračkom kadru i renomeu tih reprezentacija komotno mogla biti i finale prvenstva. Nadam se, međutim, da to neće biti slučaj jer, unatoč svemu dobrome što sam spomenuo o ovim dvjema reprezentacijama, notorna je činjenica i da nas Španjolska već godinama gnjavi sa svojim nogometom bez napadača, a Portugal je, sjetiti ćete se, proteklo Europsko prvenstvo osvojio istom, ne pretjerano atraktivnom igrom kao ono jedanput Grčka. Ponovno gledati neku od te dvije reprezentacije, ili ne daj Bože obje, kako pužu do finala, poprilično bi mi pokvarilo doživljaj ovog prvenstva od kojega ipak očekujem nešto novo i bolje.

Njihovu današnju utakmicu ću doduše, ipak pogledati. Zanima me, naime, Cristianova frizura, ali što se same utakmice tiče mislim da će završiti ne samo bez pobjednika, već nažalost i bez postignutog pogotka. Utakmica od koje za sada imamo najveća očekivanja, završiti će, bojim se, kao najveće razočaranje.

Moglo bi nam biti žao što smo zbog ove utakmice propustili onu između Maroka i Irana…