12. dan: Počeši se s razlogom, Joachime Loewe

Njemačka je u ove prve dvije utakmice unatoč dobrom bodovnom stanju pokazala i određene slabosti. Goetze koji je skoro pa cijelu sezonu u Bayernu odsjedio na klupi, u ove prve dvije utakmice natjecanja po skupinama – kada se od njega kao jedinog napadača najviše očekivalo – još uvijek nije ništa pokazao. Onaj Nijemac, međutim, koji jeste nešto pokazao, to je njihov izbornik Joachim Loew, a to nešto je, nota bene, degutantno!

Loew je, naime, pokazao da sudjeluje u humanitarnoj akciji “počeši se s razlogom”, kada je gurnuo ruku u gaće pred milijunskim auditorijem, ali kada je par sekundi nakon toga pomirisao tu istu ruku bez ikakvog razloga – e, tad je pokazao da nije normalan…

Kako psihičko stanje trenera ipak nije jedan od preduvjeta za prolazak skupine jer bi se inače više od pola reprezentacija moralo prijevremeno vratiti kući, biti će im sasvim dovoljna današnja pobjeda protiv Sjevernih Iraca.

U isto vrijeme, na stadionu u Marseilleu, Poljska će najvjerojatnije potvrditi svoj prolazak skupine u utakmici protiv Ukrajinaca koji zbilja ne igraju nogomet vrijedan idućeg kruga. Dvije današnje utakmice, međutim, koje će nama biti najzanimljivije su ona između Hrvatske i Španjolske, te Češke i Turske.

Hrvatska prije svega može biti zadovoljna da uopće igra ovu utakmicu jer nakon one neviđene sramote koju su nam nanijeli najobičniji klošari kojih zasigurno nema više od pedesetak, a pokvarili su radost cijeloj jednoj naciji i našim reprezentativcima koji su napokon počeli ostvarivati izvrsne igre i rezultate, moglo se lako desiti i da nas po kratkom postupku izbace s prvenstva bez da im to itko može zamjeriti. Suludo je, naime, u ovo osjetljivo vrijeme za cijelu Europu, kada je strah od novog terorističkog napada postao naša svakodnevnica, tolerirati bakljadu i topovski udar na terenu, ali zbog zbilja dobre igre naše reprezentacije na ovom prvenstvu, te svih onih pravih navijača koji su izdvojili ozbiljan novac i uzeli godišnji odmor kako bi otišli bodriti Vatrene u Francusku drago mi je da nije uspio taj bijedan pokušaj onih najgorih koje naše društvo ima za ponuditi i da su nam ipak pružili priliku da nastavimo s prvenstvom.

Nažalost, teško da ćemo se uspjeti vratiti u ono raspoloženje koje smo imali prije prekida utakmice sa Česima, a gdje smo zbilja dominirali, te najavili i Španjolcima tešku utakmicu. Sada se to sve promijenilo i nekako smo, čini mi se, svi skupa malo potonuli….

Hrvatska po kvaliteti svojih igrača ni po čemu ne zaostaje za ovim Španjolcima, a što se tiče motiva, naboja i želje za nekim rezultatom, miljama je ispred njih. Iz tog razloga se ipak nadam da će nam na tom susretu koji se odigrava na prekrasnom stadionu Stade Chaban-Delmas u Bordeauxu, a koji se sve do 2001.g. zvao Stade du Parc Lescure i gdje sam na Svjetskom prvenstvu ’98.g. s pravim navijačima uživo popratio naš poraz od Argentine, taj stadion sada pod novim imenom donijeti više sreće.

Druga utakmica u našoj skupini, zapravo je utakmica između jedne reprezentacije koje više nama što za izgubiti jer je, bezbeli, sve do sada izgubila i druge veoma motivirane koja će se i rukama i nogama boriti da oduzmu naše mjesto u osmini finala.

Česi su i bez tog snažnog motiva nekoliko svjetlosnih godina ispred Turaka koji su nam do sada na ovom prvenstvu prikazali samo mnoštvo prekršaja i grube igre dok su oni pod izbornikom Vrbom pokazali da mogu ponuditi nekoliko zanimljivih taktičkih rješenja, da imaju smirenost, te da se nikada ne predaju. Sve kvalitete na koje sam i u ranijim tekstovima ukazivao, ali ipak vjerujem da ćemo mi protiv Španjolaca uspjeti sami osigurati svoj prolazak.

Turska, naime, danas nema nikakve šanse…