OSMINA FINALA: Englezi će napustiti Europsku Uniju, ali ostati će na Europskom prvenstvu! Za Španjolsku to, međutim, ne možemo tvrditi…

Englezi će napustiti Europsku uniju – na referendumu u četvrtak, naime, većinski su se odlučili za to – ali danas neće napustiti Europsko prvenstvo u nogometu.

U njihovu reprezentaciju polažem velike nade na ovom prvenstvu od samog početka. Najavio sam čak da bi, ukoliko na vrijeme shvate da Vardy i Kane moraju počinjati svaku utakmicu u napadu, a oni brzinci Sturridgea i onaj drugi podjednako brzi na krilima, dok Rooney treba preuzeti ulogu koju je u Italiji nekoć igrao Totti, mogli bi dakle, naveo sam još prije prve utakmice s Rusijom, nogomet napokon vratiti kući.

“Ili ga barem…”, napisao sam tada,”opasno približiti!”

Oni su me svojom igrom na ovom prvenstvu u to samo još više uvjerili, brzi su i idu okomito prema golu, ali rezultati su im nažalost mogli biti i bolji. Uz ove gore spomenute korekcije, ali i uz nužnu promjenu izvođača kornera, svakako bi mogli s prvenstva izbacivati i mnogo ozbiljnije protivnike od Islanda koji je, evo, imao tu nesreću da se u ždrijebu križa baš s njima.

Islandu, uzgred kazano, kapa do poda za do sada prikazanu igru i osvajanja prvog mjesta u skupini s Portugalom, ali već im je lagano vrijeme da se vrate kući jer za vrijeme ovog Europskog prvenstva – izračunali su neki dokoni matematičari – 10% od njihovog ukupnog stanovništva (330.000) izbiva iz države i nalazi se u Francuskoj…

Španjolci, nadalje, s ovoga prvenstva ispali su već 21.lipnja na stadionu u Bordeauxu, kada im je u 86.minuti igre iz savršene polukontre Ivan Perišić – naš najbolji igrač na prvenstvu – ingeniozno pospremio loptu za pobjednički pogodak u mrežu iza leđa neprepoznatljivog De Geae. Time ne samo da smo raskrinkali sve njihove slabosti, pokazali svima da nisu ni sjena onoj nekadašnjoj Španjolskoj reprezentaciji koja je gazila sve pred sobom i koje su se svi bojali s razlogom, već smo ih gurnuli i na drugo mjesto u našoj skupini, a što ih je, eto, odvelo na Talijane.

Njihova današnja utakmica – najjača utakmica u dosadašnjoj fazi natjecanja – mogla bi završiti nerješenm rezultatom. U produžecima nitko po običaju neće riskirati, a onda će se pobjednik odlučivati izvođenjem jedanaesteraca.

Jedna od najvećih gluposti u svijetu nogometa, a ima ih itekako puno, ona je da su penali lutrija.

Lutrija, naime, podrazumijeva sreću, a izvođenje jedanaesteraca najmanje ima veze sa srećom. Ono što je kod penala najvažnije, i često odlučuje o tome hoće li lopta zatresti mrežu ili ne, to je hrabrost! Ukoliko loptu na bijelu točku u finalu Svjetskog prvenstva postavi, recimo, Zinedine Zidane, onda su poprilićno velike šanse da će ona preći crtu i ako se on odluči samo za lagano potkopavanje iste. Ukoliko pak, tu loptu postavi neka kukavica uplašena vlastite sjene – poput onih igrača koji uvijek gledaju da se izvuku od izvođenja jedanaesteraca, ali ih uvijek dopadne da izvode treći ili četvrti, onda to neće biti gol ni ako se odluči za silovit udarac punom nogom.

Psihološka stabilnost, umijeće, želja za pobjedom i uvježbanost, sve to je daleko veći faktor kod izvođenja jedanaesteraca od obične i proste sreće na koju se mnogi koji ga promaše vole izvlačiti.

Neće to, uzgred kazano, biti niti sreća, niti slučajnost, što će Talijani danas – ako utakmica zbilja završi nerješenim rezultatom kao što najavljujem – pobijediti Španjolce i osigurati si mjesto u četvrtini finala.

Biti će to isključivo zasluga Giggi Buffona i ostalih azzura naviklih da se provlače sve do finala…