ČETVRTFINALE: Čvrsto vjerujem u prolazak Walesa. Osim Balea imaju i zajednišvo bez kojega se ne može ostvariti ništa veliko

Od Europskog prvenstva ’92.g. ove dvije reprezentacije koje se danas susreću na stadionu u Lilleu, Wales i Belgija, susreli su se već deset puta. Wales je od toga pobijedio u tri utakmice, uključujući i onu posljednju sredinom protekle godine, a Belgija je slavila tek jednom više od njih. Ostale utakmice su bile neriješene, a tako bi mogla završiti i ova današnja.

Istina, Belgija se raspucala u četvrtfinalu protiv Mađara, te tako ponovno probudila nadu u svima onima koji već godinama vjeruju da će ova njihova talentima izrazito bogata generacija ostvariti neki veliki uspjeh, ali osobno sam bliži tome da će opet zakazati veličanstveno, te da će ponovno izaći na vidjelo da su više skup pojedinaca nego momčad.

S druge pak strane, Wales je na ovome prvenstvu, ali i u kvalifikacijama koje su mu prethodile, pokazao da je dobro uigrana ekipa, ali i da imaju pojedinca koji, bezbeli, u svakom trenutku može odlučiti utakmicu…

Elem, Gareth Bale je s tri pogotka jedan od najboljih strijelaca ovog Eura, a kada se tome zbroje svi golovi koje je postigao za Real Madrid u protekloj sezoni, ili barem samo oni važni, jasno je da je čovjek u takvoj formi da ga je prosto nemoguće zaustaviti, a to se o Lukakuu, recimo, nipošto ne može reći. Važno je ovdje za napomenuti i to da po pitanju Belgijske reprezentacije nipošto nisam objektivan. To mi je, naime, jedna od najmržijih reprezentacija na svijetu. Onaj mršavi živćenjak Fellaini, na primjer, koji se već godinama bezuspješno želi predstaviti kao playmaker mi je možda i najantipatičniji nogometaš uopće, a na toj listi se svakako nalazi i velik broj njegovih reprezentativnih suigrača.

Moguće da me kod njih najviše smeta ta nevjerojatna precijenjenost zbog koje ih na svakom prvenstvu, bilo svjetsko ili europsko, razni komentatori i analitičari ističu kao favorite za osvajanje, pa se i oni uslijed toga nekako napuhano drže i ne prestaju s pričom o tom nekom talentu koji viđamo samo na kapaljku, a i onda uglavnom od samo jednog igrača. Pri tome, naravno, nikada nisu ostvarili neki rezultat koji bi im dao pokriće za takvo što, a ni posljednja pobjeda protiv Mađara ne može se smatrati tako nečim.

Wales je pak, s druge strane, na ovo prvenstvo došao skromno, te im mnogi nisu predviđali ni prolazak skupine, a evo ih već nadomak polufinalu s realnim šansama za pobjedom u današnjoj utakmici.

Ukoliko Wales zaista uspije osigurati polufinale Europskog prvenstva, biti će to njihov najveći nogometni uspjeh, a Gareth Bale će kao neupitni vođa ova generacije sasvim zasluženo zauvijek ostati zlatnim slovima zapisan u njihovoj povijesti.

Istovremeno, njegov suigrač iz Tottenhama s kojim je započeo, te se u jednom trenutku čak i borio za mjesto u prvoj postavi; Niko Kranjčar, već je davno, čini se, odustao od svoje karijere. A, mogao je isto tako – da je kojim slučajem pokazao više volje za nogometom, životom ili bilo čemu – biti vođa naše reprezentacije i pomoći joj da bude nadomak finalu poput Walesa…

Osobno, nikada nisam prežalio što do toga nije došlo, ali neću ni ako Belgijanci, ili kako ih još sasvim stupidno nazivaju; Belgijci, prođu u polufinale iako to ni po čemu nisu zaslužili.